Jeffrey Steinberg, Executive Intelligence Review (EIR), 6. listopada 2006.
Visoki američki vojni i obavještajni izvori koje je EIR konzultirao ne isključuju mogućnost da Bijela kuća izvede ničim izazvani podli udar na mete u Iranu prije izbora za Kongres SAD 7. studenoga. Ustvari, neki izuzetno dobro obaviješteni pripadnici vojske i obavještajnih službi ukazuju na razdoblje između 4. i 18. listopada kao moguće vrijeme za baš takav predizborni «preventivni udar».
Provedbeni planovi za takav napad nedavno su dopunjeni i mogli bi biti provedeni doslovno bez pripreme koristeći dalekometne strateške bombardere i projektile te lovačke zrakoplove sa nosača aviona, već smještenih unutar ili u blizini područja Indijskoga Oceana i Perzijskoga Zaljeva, izvijestio nas je jedan visoko rangirani američki diplomat. "Vojska je izradila planove, no nevoljko. Očekujte val ostavki časnika ako pristignu naredbe za napad", upozorio je izvor.
Štoviše, kao posljedicu neuspješne izraelske kampanje nemilosrdnog iznenadnog bombardiranja tijekom nedavnog rata u Libanonu ne treba isključiti ni korištenje nuklearnih "razarača bunkera" protiv utvrđenih iranskih točki, nekolicina izvora dodaje.
Borci Hezbollaha čekali su tijekom početnoga izraelskoga bombardiranja sklonjeni u klimatiziranim i dodatno opremljenim podzemnim bunkerima, te su se potom pojavili na površinu ispalivši preko 4,000 raketa i projektila na izraelske mete. Psihološki učinak te kiše projektila koja se sručila na sjeverni Izrael naposljetku je natjerao vladu Ehuda Olmerta na pokretanje kopnene invazije na varljivi jug Libanona što je dovelo do druge izraelske vojne katastrofe u sukobu s izvježbanim prekaljenim partizanskim borcima Hezbollaha.
Dok su vojni profesionalci ukazivali na pobjedu Hezbollaha kao prekretnicu vojno-političke situacije u proširenom području Jugozapadne Azije i Perzijskoga Zaljeva, fanatici iz Bush-Cheneyeve Bijele kuće navodno su još intenzivnije nastavili s očajnim promicanjem vojne akcije protiv Islamske Republike Irana u bliskoj budućnosti.
Prema tvrdnjama vojnih stručnjaka tzv. "položaji na kojima je smješteno nuklearno oružje" dodatno su učvršćeni i mogu odoljeti svakom napadu konvencionalnim oružjem. Stoga se ne može isključiti nuklearna opcija, usprkos žestokoj "pobuni generala" prošlog proljeća, koja je privremeno prisilila Bijelu kuću na odustajanje od uporabe nuklearnoga oružja u planovima vojnoga djelovanja.
Dok su masovni mediji establishmenta potpuno zataškavali planove Bijele kuće za iznenadni napad na Iran, časopisi nekih instituta i neke internetske novinske agencije su upozoravali:
Gary Hart, bivši američki demokratski senator iz Colorada i šef povjerenstva –financiranoga od strane Kongresa SAD - za ispitivanje ranjivosti SAD na terorističku prijetnju u kasnim 1990-im, upozorio je 23. rujna da Bushova Bijela kuća planira "iznenađenje u studenom" u formi bombardiranja Irana. Pišući na Huffington Blogu senator Hart otvoreno je upozorio da "nikoga ne bi trebalo iznenaditi ako Busheva administracija pokrene preventivni rat protiv Irana prije izbora u studenom. Da su ovo normalna vremena, tu bi zastrašujuću mogućnost mudri ljudi odbacili kao zastrašujuću, ničim izazvanu i neskladnu s duhom naše nacije. No, mi ne živimo u normalnim vremenima, niti imamo vladu koja se brine za duh nacije. Ako ništa drugo, trenutna administracija namjerava preobraziti naš duh nacije u nešto što nikada nije bio."
Senator Hart sažeo je ratni plan pod nazivom "Globalni udar (Global Strike)": "Tankeri zrakoplovstva SAD koristit će se za dopremu goriva bombarderima B-2 , mornaričke krstarice opremljene projektilima bit će smještene na strateškim točkama u sjevernom Indijskom oceanu i, možda, Perzijskom zaljevu, bespilotne letjelice prikupit će podatke o ciljevima a ekipe komandosa će ih nadopuniti. Posljednja dva koraka već se provode."
Doista, američki vojni izvori potvrdili su nam da su specijalne izviđačke postrojbe na terenu u Iranu od ljeta 2004. postavljajući uređaje i vrbujući obavještajce radi pripreme za američku zračnu kampanju.
Konzervativni kolumnist Paul Craig Roberts 26. je rujna objavio članak "Zašto će Bush napasti nuklearnim oružjem Iran" ustvrdivši da će "neokonzervativna Bush administracija napasti Iran taktičkim nuklearnim oružjem jer vjeruju da je to jedini način za postizanje priželjkivane američke (i izraelske) hegemonije na Bliskom istoku ."
Tjednima prije Hartova i Robertsova upozorenja The Century Foundation objavila je analizu na 28 stranica pod naslovom "Kraj 'Ljeta diplomacije': Promišljanje američkih vojnih opcija u Iranu" čiji je autor umirovljeni pukovnik zrakoplovstva SAD Sam Gardiner, ugledni zrakoplovni strateg i planer. Dokument iznosi detalje sumanute ciljeve Bijele kuće: vojni udar na Iran radi promjene režima, a ne odgoda ili uništenje navodnoga iranskoga programa proizvodnje nuklearnoga oružja. Jednostavno rečeno, pukovnik Gardiner je pokazao zašto bismo napad na Iran trebali očekivati vrlo skoro:
"Čekanje otežava provedbu. U povijesti ratovanja dominiraju napadači koji su zaključili da je bolje napasti što prije. Jedan od razloga trenutne prevlasti pristalica napada u Washingtonu je i strateška opservacija da je bolje napasti što prije ako je takav napad doista neizbježan.."
Pukovnik Gardiner dokazuje da za prvu fazu rata protiv Irana uopće nije potrebno razdoblje u kojem bi se pripremila vojna infrastruktura. Ukazao je na propagandnu pripremu kao glavni indikator skorog napada: "Najznačajniji nagovještaji biti će strateški napori radi postizanja domaće političke potpore. Ciklus predsjedničkih govora o terorizmu počinje, no očekujem i više. Sve prisutnija tema završnog propagandnog zamaha je, čini se, iranska prijetnja opstojnosti Izraela. Možemo očekivati da administracija sve više spominje Iran te ćemo vidjeti tri teme - nuklearni program, terorizam i prijetnje opstojnosti Izraela". Gardiner je dodao upozorenje da će Busheva administracija najvjerojatnije udariti ne tražeći odobrenje Kongresa te zloslutno zaključio: "Vrata za udar na Iran su otvorena".
Mjesecima prije Gardinerova izvješća The National Interest, časopis instuta Nixon Center, objavio je podrobnu analizu pukovnika američke kopnene vojske W. Patricka Langa i Larrya C. Johnsona—dvojice stručnjaka za Bliski istok s desetljećima vojnoga i obavještajnoga iskustva— naslovljenu "Razmatrajući opcije", u kojoj se razobličuje tvrdnja da je sukob s Iranom realno rješenje za SAD i Izrael. Analizirajući vrlo nepristrano pišu: "Prijatelji u obavještajnoj zajednici govore nam da civilni dužnosnici u Ministrastvu obrane već dvije godine agresivno promiču da se poduzme «nešto nasilno» u Iranu. No, prije nego krenemo s novom vojnom operacijom proračunajmo troškove; moramo biti sigurni da smo voljni to platiti; a moramo i osigurati da neokonzervativni entuzijasti ne kažu – u slučaju neuspjeha iranske avanture – kako je bilo nemoguće predvidjeti negativne posljedice. Mnoge se loše stvari mogu dogoditi ako započnemo preventivni rat s Iranom Prije nego djelujemo, moramo podrobno promisliti realne mogućnosti. "
Lang i Johnson su potpuno odbacili konvencionalnu kopnenu invaziju; razmatrali mogućnost realizacije napada zrakoplovstva i komandosa; raskrinkali iluziju o mogućem izraelskom napadu na iranska nuklearna postrojenja; potom su podrobno razmatrali iranske potencijale za odgovor asimetričnim ratovanjem, zaključivši "Naposljetku će možda biti potrebno suprotstaviti se iranskom statusu nuklearne sile vojno, no cijena takvog poteza je toliko visoka da bi ipak bilo potrebno isprobati sve diplomatske mogućnosti prije otpočinjanja rata."
Bijedna predaja obiju stranki Bush-Cheneyevoj Bijeloj kući u svezi statusa "neprijateljskih boraca" samo će potaknuti Dicka Cheneya i sve luđeg predsjednika Georgea W. Busha na poduzimanje podmukloga napada na Iran (vidi Uvodnik). Relativno malo kongresnika, i republikanaca i demokrata, usprotivilo se valu popuštanja stranačkih vrhuški.
Demokratski kongresnik iz Ohioa Dennis Kucinich je 29. rujna u Predstavničkom domu podnio zahtjev da se Bijeloj kući da 14 dana za predaju svih dokumenta o politici prema Iranu, uključujući obavještajne podatke o iranskom programu nuklearne energije i " sposobnosti Irana da zaprijeti SAD-ama nuklearnim oružjem "; sve dokumente o odlučivanju "o uklanjanju vladajućeg režima u Iranu"; detalje svih "tajnih djelatnosti oružanih snaga SAD u Iranu "; detalje o "stvaranju nove uprave u Ministarstvu obrane, slične u opsegu djelovanja i ovlasti nekadašnjem Uredu za specijalne planove"; sve naredbe "o pripremama za angažman" mornarice SAD u vodama u blizini Irana; i sve Nacionalne obavještajne procjene i sve druge obavještajne dokumente o posljedicama, uključujući i gospodarske, napada SAD na Iran.
Istoga dana je republikanski kongresnik Wayne T. Gilchrest and 19 drugih republikanaca i demokrata iz Predstavničkoga doma pisalo predsjedniku Bushu potičući ga na «što brži» početak dijaloga s Iranom, uz primjedbu da " nas više od 25 godina izolacije Irana nije približilo već udaljilo od postizanja tih ciljeva."